Ja sam centar svijeta
Iako nemaju neki društveno priznati kvalitet, sebe tretiraju kao „centar svijeta”, a takvo uvjerenje stekli su i potvrdili u obiteljima iz kojih potiču
Kako sazrijevaju nove generacije, tako se povećava broj ljudi s narcisoidnim crtama ličnosti. Važno je razumijeti kako ovi ljudi funkcioniraju u međuljudskim odnosima koje znanje značajno doprinosi da ne postanete žrtva narcisoidnih.
Uobičajeno je misliti da je narcisoidna osoba zaljubljena u samu sebe. I to je čest slučaj, ali ne objašnjava pravu prirodu narcisoidnosti.
Nastanak neosjetljivosti
Ako krenemo od imena mitskog junaka Narcisa, ono bi se trebalo izgovarati Narkis, jer ima isti korijen kao riječ „narkoza”. U prijevodu njegovo ime je Neosjetljivi. U antičkom mitu Neosjetljivi je mladić izvanredne ljepote zbog koje se u njega mnogi zaljubljuju. Iako mnogi pate zbog toga što im on ne uzvraća zaljubljenost, njemu su njihove patnje smiješne i jednostavno ga zabavljaju. Uslijed nedostatka suosjećanja sa onima koji pate zbog njega, nedostatka empatije, poigravanja sa njihovim osećanjima što je dovelo do nekoliko čak samoubojstava, bogovi su odlučili kazniti Narkisa. Kazna mu je bila neka se i Narkis zaljubi u nekoga s kojim se neće moći spojiti. To se odnosilo na njegov vlastiti odraz na površini jezera. Kada bi Neosetljivi pokušao zagrliti tog predivnog mladića kojeg je ugledao na površini vode – lik bi nestao.
Tad je Neosetljivi osjetio veliku bol nemoguće ili neuzvraćene ljubavi, zbog koje je sam sebi srce probo bodežom.
Ova antička priča o Neosetljivom jako je važna kako bi se vidjelo što je njegov grijeh, a što je njegova kazna. Grijeh je njegova oholost prema drugima, nedostatak elementarne ljubavi prema drugom čovjeku: nedostatak suosjećanja, sažaljenja i empatije prema drugima, a kazna je samozaljubljivanje kao nemoguća ljubav.
Moderni narcisi u svakodnevnom životu podsjećaju na antičkog Neosetljivog. Egocentrični, sebični, uvjereni da vrijede više od drugih ljudi prema kojima zauzimaju stav da drugi vrijede samo dok su im korisni i dok ispunjavaju njihove želje. Nekada su visoko socijalno inteligentni, manipulativni, skriveni iza maske brige za druge. Nasuprot tome, uvijek nastupi trenutak u kojem pokažu da im do drugih koje „vole” zapravo nije stalo. U emotivnom smislu narcisoidna osoba živi u monodrami u kojoj su drugi ljudi samo kulise koje svjedoče njenoj veličini.
Narcisoidnost se ranije uvijek povezivala sa ljudima koji imaju neku osobinu koju drugi ljudi visoko cijene ili koja izaziva divljenje. Kao što je Neosetljivi bio izvanredno lijep, narcisoidni mogu biti ljudi izuzetnog talenta, kreativnosti, inteligencije, postignuća. Njima je neki od tih kvaliteta bio „dokaz” izuzetne vrijednosti u odnosu na obične smrtnike.
Ali, u posljednje vrijeme se susrećemo s jednim novim tipom narcisoidnih osoba, a to su ljudi koji nemaju neki izraženi kvalitet zbog kojeg bi im se drugi divili ili ih obožavali. Nasuprot tome oni imaju sve osobine narcisa: jako visoko mišljenje o sebi; uvjerenje da vrijede više od drugih; sebičnost; smanjenu sposobnost emotivnog vezivanja za druge i slično. U odnosima se postavljaju dominantno, očekuju da im drugi ugađaju, dok sami nisu spremni učiniti nešto za druge ako bi to narušilo njihovu udobnost.
Kako je došlo do nastanka ovih „prosječnih narcisa” koji, iako nemaju neki društveno priznati kvalitet, sebe tretiraju kao „centar svijeta”?
Odgovor na ovo pitanje leži u tome da oni zadržavaju sliku o sebi i drugima koju su usvojili i potvrdili u obiteljima iz kojih potiču. Ako je netko do svoje 14. godine bio centar svijeta svojih roditelja, i ako je takav tretman u obitelji dobivao i kasnije, vjerojatno je da će taj stav zadržati i kasnije u životu.
Mnoga djeca i mladi koji su bili „prinčevi” i „princeze” svojih roditelja, u sudaru s grupom vršnjaka tokom puberteta i adolescencije – promijene sliku o sebi, ali postoje i oni kojima roditelji nastavljaju govoriti da su konflikti s vršnjacima ili profesorima zapravo samo reakcija njihove zavisti i ljubomore na „izuzetnost” njihovog deteta.
Ljubav bez discipline
Odgojni stil koji sadrži obožavanje djeteta, pružanje ljubavi, bez discipliniranja, stvara odrasle „prinčeve” i „princeze” koji ne mogu stvoriti funkcionalne brakove i koji, na kraju, često ostaju sami.
Iako su neprestano „zalivani” roditeljskom ljubavlju, narcisoidni to ne shvaćaju kao roditeljsku žrtvu već kao standard koji im prirodno pripada. Zato nemaju ni zahvalnost ni ljubav prema svojim roditeljima, što njihve ostarjele roditelje preplavljuje razočaranjem.
Uz dozvolu autora teksta Zorana Milivojević tekst uredio Dubravko Šokčević
