Ništa novo!
Nikada u povijesti naši dječaci se nisu suočavali sa većom krizom. Povećana je stopa vršnjačkog nasilja, prepune su čekaonice adolescentne psihijatrije, sve veći je spektar dijagnoza, broj ponavljača nikada nije bio veći, a prema statistikama dječaci sve više zaostaju za djevojčicama, S druge strane, emocionalni izazovi s kojima se momci suočavaju nikada nisu bili veći. Nadalje, dječacima nedostaju kvalitetni muški uzori i dok nam mediji konstatno poručuju kako je muževnost otrovna, svijet favorizira žene i feminizirane muškarce, mnogi se mladići zatvaraju u svoje sobe, sami sa svojim bjesom i grickalicama.
Ako ste ovo pročitali i ako imate sinove jasno je da ste zabrinuti za njihovu budućnost, a ja se pitam od kud im novac za grickalice?
Mediji, popularna literatura, stučnjaci iznose razno razne alarmantne činjenice
kako naše dječake očekuje beznadežna sudbina, da, posebno tinejdžeri, masovno doživljavaju emocionalnu krizu sa očitim psihosomatskim smetnjama zbog kojih su psihijatrijske ordinacije – prepune. Zanimljivo je da se spomenute tegobe pojavljuju neposredno prije školskih testova.
Slušajući različite stručnjakinje stječem dojam da je u krizi sve što je u vezi sa dječacima, posebno tinejdžerima te da ćemo se sa posljedicama pandemije boriti slijedećih 20 godina. Možemo zaključiti da je riječ o žrtvovanoj generaciji, a ukoliko želimo spriječiti probleme neslućenih razmjera potrebno je upregnuti
sva raspoloživa sredstva s naglaskom na novac.
Prema tome, ja se zbilja ne moram brinuti za budućnost svog posla, ali problem je u tome što, imam dojam da dječaci, generalno, nisu nešto posebno zabrinuti za krizu kroz koju prolaze. Unatoč sumornim statistikama, prje bih rekao da neki dječaci imaju probleme, ali nikako ne svi. Drugim riječima izgleda da se među dječacima ništa bitno nije promijenilo. Uostalom i sam sam nekada bio dječak pa mogu usporediti. Ujedno imam i bogato iskustvo u radu sa dječacima i mladićima pa vam mogu reći da se dječaci nisu bitno promijenili, ali zato je “kriziranje” napumpano na entu.
Zašto je to tako? O tome ćemo u novom zavjetu, ali izgleda da su novac i moć i u ovoj igri ponovo glavni igrači.
Koliko je dječaka i njihovih obitelji prošlo kroz moj ured u centru, sudu, školi ili ordinaciji – ne znam zato što ne vjerujem svojim proračunima jer sam bio loš u matematici. Iako su se tokom vremena na površini stvari promijenile i tehnologija je napredovala, ono što znam je da su dječaci isti kao i uvijek.
Svi su oni različiti na svoj način, jedinstveni i posebni, ali u suštini su puno sličniji, nego što mislimo. Koliko je tema “odgajanje dječaka” politizirana – ćemo govoriti u nastavku! DFŠ
