Je li dobro da ljudi osjećaju sreću iako za to nemaju nikakav razlog ili, čak, ako imaju razlog za nesreću? Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome koliko imaju godina. Ako su djeca, onda je to dobro, jer djecu želimo zaštititi od onih negativnih događaja koji bi ih mogli traumatizirati. Ako su odrasli, onda takav osjećaj imenujemo euforijom – „bezrazložni osjećaj sreće”. Ali ako prihvatimo da svaka odrasla osoba u sebi nosi svoje „dječje Ja”, onda stvari nisu tako jednostavne. I odrasli ljudi žele povremeno zaboraviti na stvarnost i proveseliti se.
U posljednje vrijeme sve je više natpisa u novinama koji prosinac i siječanj stavljaju u model bipolarnog poremećaja: nakon euforije i manije u prosincu slijedi depresija u siječnju. Predpraznična euforija je evidentna, ali koliko se zaista može govoriti o poslijeprazničnoj depresiji?
Sasvim je normalno da neki ljudi u siječnju nisu baš nešto posebno raspoloženi. Glavni razlog za to jest to što je slavljenje bilo naporno, tako da se osjećaju iscrpljeno. Dobro je da periodu hiperaktivnosti slijedi period pasivnosti, jer se na taj način osoba regenerira. Pogotovo kod nas gdje taj period slavljenja obuhvaća nekoliko obiteljskih slavlja, dvije Nove godine i dva Božića. Kolektivna diktatura veselja i sreće može zasititi, iscrpiti ne samo energijski već i financijski. Ljudi se tada okreću sebi i traže mir unutar najuže obitelji.
„Sindrom ponedjeljka” može biti jedan od razloga za poslijepraznično neraspoloženje. Rezultati više istraživanja pokazali su da je ponedjeljak najomraženiji dan, dok su subota i petak najomiljeniji. Razlog za takvu ocjenu je taj što ono „dijete u nama” gleda na ponedjeljak kao početak niza mučnih radnih dana, a na petak gleda kao na početak vikenda. Ono što je za dane u tjednu ponedjeljak, to je za mjesece druga polovina siječnja: početak novog „mučnog” radnog ciklusa. A ono što su za dane petak i subota, to je za mjesece „veseli prosinac” – kako su ga nazvale marketinške agencije.
Kada su ljudi iscrpljeni i zasićeni slavljenjem sasvim je normalno da nakon jednog perioda pretjerivanja uspostavljaju unutarnju ravnotežu. Zašto se uopće čudimo što u drugoj polovini siječnja nismo isto tako raspoloženi kao i u prosincu, kada je to sasvim normalno?
Zato što smo pročitali u novinama da su ljudi tada „depresivni”. Ono što povezuje praznike i depresiju nije poslijepraznična, već praznična depresija kod onih koji su tijekom praznika usamljeni, a nemaju mogućnost da kroz rad strukturiraju vrijeme, ostvaruju društvene kontakte i doživljavaju sebe kao vrijedno ljudsko biće. Oni koji su zaista depresivni u siječnju su upravo oni trgovci koji su bili tako sretni nad rezultatima prodaje u prosincu.
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: Portal Politika
