Internacionalna riječ stres danas se često koristi u različitim značenjima. Ona zvuči nekako znanstveno, medicinski – kao neka dijagnoza. Zato mnogi pripisuju stresu značenje bolesnog i poremećenog.
Riječ stres dolazi od latinskog strictus, a u engleskom jeziku je u upotrebi od početka 14. stoljeća u značenju „zategnut”, „napet”. Pod stresom se označava ono stanje koje nastaje u nekom predmetu, organizmu ili osobi kada djeluje neka vanjska sila koja se naziva stresor. U tom značenju pojam stres se prvo koristio u fizici, kasnije u biologiji, a posljednjih desetljeća u psihologiji.
Organizam je u stresu svaki put kada je narušena njegova unutarnja ravnoteža djelovanjem neke vanjske sile ili stanja (stresora). Tako, na primjer, kada je u njegovom okruženju visoka temperatura, organizam mora pokrenuti određene mehanizme hlađenja kako se ne bi previše zagrijao i kako bi očuvao svoju normalnu temperaturu.
Dok je stres moguće mjeriti u fizici i biologiji, stvari su složenije kada govorimo o psihosocijalnom stresu. Glavni razlog je u tome što odnos između osobe i određenog događaja nije mehanički, uzročno-posljedičan. Ljudi ne reagiraju na događaje kao takve, već na ono značenje i onu važnost koje tim događajima pripisuju. A ljudi se, kao što je poznato, veoma razlikuju po tome kako tumače i kako vrednuju iste događaje. Zato stres nije toliko objektivna, koliko je subjektivna kategorija.
Da bi osoba bila pod stresom, potrebno je neku situaciju ili događaj doživjeti kao negativan, suprotan njenim vrijednostima i uvjerenjima. Ne samo da osoba treba tu situaciju ili događaj doživjeti kao ugrožavajući već ga treba doživjeti i kao važan. A upravo je ovaj kontekst u kojem nastaje stres identičan kontekstu u kojem nastaju neugodni osjećaji. Ovakve emocije osjećamo onda kada procijenimo da se nalazimo u situaciji koja ugrožava neku našu vrijednost – koja je važna na negativan način. One nas pokreću na akciju zaštite dane vrijednosti i prilagođavanja. Dakle, stres nije ništa drugo nego doživljavanje neugodnih osjećaja.
Kao što su neugodni osjećaji dio svakodnevnog života, i stres je sastavni dio života. Postoje teorije prema kojima bi život bez ikakvog stresa mogao ugroziti zdravlje. Zato postoji podjela stresa na dobar, koji vodi adaptaciji, i loš – distres – koji ne vodi adaptaciji. U jeziku osjećaja to znači da postoje neugodni osjećaji koji su primjereni, adekvatni i koji nam pomažu da preživimo i da se zaštitimo, ali i neprimjereni, neadekvatni, pa čak i patološki osjećaji koji pogoršavaju životnu situaciju „hraneći” same sebe. Kada riječ stres zamijenimo neugodnim osjećajem, jasnije se razmišlja. Tajna upravljanja stresom je u upravljanju svojim neugodnim osjećajima.
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: Portal Politika
