NOVI EDUKACIJSKI CIKLUS
U tijeku su prijave i rezervacije za trening za kontrolu ljutnje, Srdit-ljut!
Više o treningu pročitajte ovdje!
Možemo li ljutnjom mijenjati druge?
Svijet često nije onakav kakav bi mi željeli da on bude. Kada se suočimo sa nekom pojavom koja je, prema našem mišljenju, negativna, nepravedna i štetna, a koju bi željeli promijeniti, važno je procijeniti je li ta pojava promjenjiva ili je nepromjenjiva. Na taj način možemo izbjeći grešku prihvaćanja onoga što je moguće promijeniti ili grešku pokušavanja mijenjanja onoga što se ne može promijeniti.
U situaciji kada se drugi ljudi ponašaju na načine koji nisu dobri ili su štetni i destruktivni, pitanja koja se postavljaju glase: možemo li mi uzrokovati promjenu njihovog ponašanja, odnosno, mislimo li mi da su ponašanja drugih promjenljiva ili nepromjenljiva? Ova pitanja povezana su sa pitanjem odgovornosti za ponašanje: tko je odgovoran za ponašanje te osobe – ona sama ili netko drugi?
Ako je u pitanju uračunljiva, odrasla osoba, vjerujem da ćete se složiti da je ona sama i odgovorna za svoja ponašanja, da je ona ta koja je odlučila ponašati se na određen način. Možemo to reći i ovako- svatko je odgovoran za svoja ponašanja kao i za posljedice koje su nastale tim ponašanjem.
Iz toga možemo zaključiti da mi ne možemo biti odgovorni za ponašanja drugih ljudi, ali bez obzira, vrlo često čujemo izjave tipa: vidi što sam uradio zbog tebe, ti si me na to natjerao, zašto me nisi zaustavio, nagovorili su me na to, nisam mogao drugačije … Iz takvih izjava može se zaključiti da je za ponašanje te osobe netko drugi odgovoran.
Ovo su tipične situacije u kojima osoba kojoj je jasno da je nešto pogriješila pokušava prebaciti odgovornost na drugoga, a time i krivnju za neki njezin postupak. Kada bi to bilo točno, onda njezina greška ne bi bila njezina, već bi to bila greška druge osobe. Ljudi to rade, između ostalog, i zbog toga da ne bi osjetili krivnju i neugodu koju ona izaziva.
Isto vjeruju i oni koji pokušavaju druge, primjerice, partnere, odraslu djecu, poslovne partnere, natjerati na promjenu. Njih često pokreću ljutnja i bijes koji su zapravo jaki zahtjevi da drugi promijeni svoje ponašanje. Nasilje je oblik tjeranja drugoga da se mijenja, ali i prijezir i odbacivanje, odnosno svaki oblik emocionalne ucjene.
O emocionalnoj ucjeni možete više pročitati u knjizi EMOCIONALNA UCJENA, autorice Susane Forward i Donne Frazier, a koju možete pronaći u Psihotekinoj knjižari.
Stvarnost je takva da mi zapravo ne možemo uzrokovati tuđe ponašanje jer ono ovisi o volji druge osobe, a ne o našoj volji. Mi možemo pokušati utjecati i poticati drugoga na drugačije ponašanje, ali na njemu je hoće li prihvatiti ili odbiti ovaj naš poziv ili poticaj. I u slučaju većeg konflikta treba poštivati činjenicu da je drugi taj koji donosi odluke i bira ponašanje i da mi, u stvari, možemo samo predlagati drugačije ponašanje.
Ovaj uvid je osnova pregovaranja i nenasilnog rješavanja sukoba.
Jedini izuzetak su naša djeca, jer smo i prema zakonu, odgovorni za negativne posljedice njihovih postupaka.
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: Portal Politika
