Brak je zakonski i društveno uređena zajednica, obično između jednog muškarca i jedne žene, koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju prava i obaveze partnera i njihov zajednički status prema djeci (ako ih bračni partneri imaju)….kaže Wikipedia.
Brak je nejasno sročen ugovor kojim ne znamo točno što i do kada, s kojim ishodom i zašto, a ipak ga potpisuju i pravnici. Brak je lijep i ružan, sretan i tužan, uspješan i razočaravajući, i uvijek izazovan…kažem ja.
Imam punu vazu zamišljenog cvijeća bez latica. Znala sam često otkidati jednu po jednu laticu na svom zamišljenom cvijetu i potiho govoriti: volim-ne volim, volim-ne volim… Skloni smo odluke o budućnosti odnosa prepustiti posljednjoj latici, kao da se brak može svesti na prosto voljenje i nevoljenje. Volim- ali sam razočarana, tužna sam- ali volim, ne volim- ali svejedno želim da uspije, volim i sretna sam, to su sve istine međuprostora između volim i ne volim.
Znala sam otkidati te brojne latice u potrazi za odgovorom, ali ne radim to više. Vjerujem u odnos koji nadilazi trenutnu životnu fazu, ne vjerujem u crno-bijeli svijet između nas. I uopće. Vjerujem da je latica samo putokaz za dalje, nagovještaj onoga što bi se trebalo popraviti, ili potvrda da smo na dobrom putu. Vjerujem u moj brak, naš brak. I nemoj misliti da ne znam da brak kao entitet ne postoji, da ga čine dvije osobe i odnos između njih, ti i ja. Samo ga želim sada takvim prikazati, opipljivog i stvarnog, sa svim svojim osobinama.
Moj brak smo ti i ja, sve naše intimnosti. Moj brak su nježnosti, svađe, čak i ravnodušnosti. Razumijevanje, strpljenje, upornost… I kombinacija. Moj brak su naša djeca, pas kojeg nemamo, a željeli bi ga imati, kuća koju kupujemo već pet godina, a nismo odlučili ni u kojem gradu. Moj brak je naša razlika u godinama, Putko i Pežo iz prošlosti, Laguna i Jumpy iz sadašnjosti i kuća sa psom u budućnosti. I Pero baletan. I Didak, Didika, Mensor. I još puno, puno toga što ga čini samo našim.
A ti, moj dragi mužu, ti zajedno sa mnom činiš da taj brak postoji i živi, sa svim svojim osobinama i posebnostima, naš brak. I zato te jako volim. Volim te jer si dobar čovjek, vrijedan, skroman i ispravnih životnih vrijednosti. Volim te i poštujem jer si dobar tata, muž, prijatelj. Volim tvoju toplinu, privrženost, pouzdanost, dosljednost, kreativnost, energiju. Volim te jer si poseban, jedinstven, a tako jednostavan. I ponosim se što si moj muž…
Dok čekam da mi napišeš pjesmu, evo jedne za tebe…
Sretna ti godišnjica braka!!
Autor: Cici
Izvor: “Ravno iz srca”
