Osjećaji koji dugo traju zovemo raspoloženje. Poznato je da raspoloženje bitno utječe na nečiji doživljaj sebe, drugih i svijeta. Ako je osjećaj jako intenzivan zovemo ga afekt. Kada neko učini nešto u afektu, pomalo ga opravdavamo jer kao da to nije učinio svojom voljom, nego je bio pod utjecajem jake emocije kojoj se nije mogao oduprijeti. Latinski affectus znači unutarnje stanje koje je izazvano djelovanjem vanjske sile.
Danas, prvenstveno zahvaljujući istraživanjima emocionalnih reakcija, na ljude više ne gledamo kao na žrtve svojih emocionalnih stanja koje je nemoguće kontrolirati zato što danas znamo da su ljudi ti koji „proizvode” svoje osjećaje. Osjećaji nastaju kada osoba nekom poticaju pripiše neko značenje, a zatim tom značenju pripiše određenu važnost. Zbog vlastite subjektivnosti ljudi poticajima pripisuju različita značenja koja mogu biti i potpuno iracionalna.
Nadalje, naučili smo da intenzitet emocionalne reakcije ovisi o tome koliku važnost smo pripisali tom značenju zbog čega se smatra da ljudi i jesu odgovorni za svoje osjećaje, kako za njihov nastanak, tako i za način na koji ih pokazuju.
Naučili smo i da se emocije pojavljuju onda kada se osobi događa nešto važno. Njihova unutarnja funkcija je da drugim dijelovima psihe odrede prioritetni zadatak. To je kao da se emocija obraća memoriji, pažnji, imaginaciji, koncentraciji, inteligenciji, itd., zahtijevajući od svih da se bave onim važnim poslom zbog kojeg je emocija nastala.
Naučili smo i da postoji velika razlika između toga kako ugodni, a kako neugodni osjećaji utječu na ostale psihičke funkcije.
Općenito, emocije su reakcije bića na njemu neke važne promjene. Neugodne emocije su reakcije na negativne promjene kada su vrijednosti osobe ugrožene. Neugoda je signal osobi da je narušen sklad između nje i stvarnosti. Funkcija emocije je da osobu pokrene na neku akciju. Riječ emocija dolazi od latinskog e i movere, što znači pokrenuti, a sve s ciljem ponovnog uspostavljanja ravnoteže. Neugodni osjećaji sužavaju perspektivu osobe i fokusiraju je na onu negativnu promjenu koja je i razlog pojave emocija. Zato se ponekad i kaže da emocije sužavaju svijest.
To ne znači da osoba koja jako osjeća ne razmišlja, nego baš suprotno, ona intenzivno razmišlja, ali samo o zadanoj temi, zbog čega često gubi „širinu” razmišljanja i ne uzima u obzir širi kontekst u kojem se pojavila negativna pojava.
Što je emocija intenzivnija, to je i fokus jači.
I dok neugodni osjećaji sužavaju perspektivu i fokusiraju osobu na problem, ugodni osjećaji djeluju potpuno suprotno jer je oni šire. Ljudi koji se dobro osjećaju, koji su zadovoljni, bolje registriraju svijet oko sebe, primjećujući svu onu ljepotu koja izmiče oku neraspoložene osobe.
Uz dozvolu autora teksta Zorana Milivojević, tekst uredio Dubravko Šokčević
