U svakom ljudskom društvu postoje brojne priče o herojima u kojima se slave njihova hrabra djela. Ove priče služe kao pedagoške poruke novim generacijama kako se treba ponašati u opasnim vremenima i za što „vrijedi umrijeti”. Pričama o herojskom žrtvovanju pojedinaca se poručuje da je zajednica kojoj pripada heroj vrjednija od njegovog života.
Danas je sve manje osoba koje su spremne na bilo koje herojsko djelo, a to je zato što je današnji čovjek više usmjeren na sadašnjost i budućnost, nego na prošlost i na bilo koje hrabro, herojsko djelo.
Što je današnje shvaćanje hrabrosti i suprotno od hrabrosti – kukavičluka, pojasnit ćemo u nastavku.
Današnji život je pun različitih rizika, onih prihvatljivih kao što su prelazak preko prometne ulice, hodanje po klizavim pločicama i sl. sve do onih situacija za koje je zaista potrebna osobina koju zovemo hrabrost.
Iako se hrabrim djelom smatra ono što osoba napravi, suvremene definicije hrabrosti su one koje hrabrost razlikuju od neustrašivosti ili tzv. lude hrabrosti.
Neustrašivi su one koje ne možemo uplašiti, osobe koje ne osjećaju strah, a za hrabre osobe se kaže da su to osobe koje osjećaju strah, ali ipak rade ono što misle da je ispravno.
Hrabra osoba je svjesna rizika i mogućih negativnih posljedica i zato se boji, ali je od toga jača. Prema Aristotelu hrabrost je vrlina između dvije krajnosti: kukavičluka i lude, nerazumne hrabrosti.
Postoji nekoliko vrsta hrabrosti. Fizička hrabrost je kada osoba ulazi u situaciju u kojoj može tjelesno nastradati. Moralna hrabrost je kada osoba ulazi u situaciju u kojoj bi mogla biti odbačena ili šikanirana jer zastupa svoje mišljenje koje je u suprotnosti sa mišljenjem autoriteta ili grupe kojoj pripada.
Postoji i psihološka hrabrost, kada osoba radi nešto što je dobro za nju ili druge unatoč strahu kojeg osjeća.
Danas je rijetko potrebna fizička hrabrost, ali je sve potrebnija moralna hrabrost kao i ona psihološka.
Poznati egzistenijalista Rollo May je ukazao na činjenicu da suprotnost hrabrosti danas nije kukavičluk, već je to konformizam. Pod konformizmom smatramo onu osobinu kada ljudi gledaju samo svoj interes, svoju sigurnost i svoju udobnost.
Poznato je da konformizam odgovara svakoj vlasti. Zato od naših vlastodržaca, vladajućih političara, propovjednika i sl., gotovo nikada, nećete čuti pozive građanima tipa: budite hrabri i aktivni i mislite svojom glavom. Tako bi mnogi od njih izgubili svoje pozicije.
Ako želimo živjeti boljim životima i kao pojedinci i kao zajednica trebamo prihvatiti izazove svakodnevnog života i pokazati veću hrabrost.
Svima, gore spomenutim, nije u interesu da se kao ljudi razvijamo i učimo niti da nam djeca postanu hrabra i razborita. Zato to moramo sami napraviti, a kao roditelji učiti svoju djecu da postanu razumno hrabra tako ćemo svoj mali svijet učiniti boljim, pravednijim i razumnijim.
Uz dozvolu autora teksta Zorana Milivojević, tekst uredio i prilagodio Dubravko Šokčević
