Kada nečije dijete odraste, roditelji se nađu u situaciji kada trebaju prihvatiti njegovog emotivnog partnera. Nakon perioda „zabavljanja” dolazi period ozbiljne veze, koji vodi braku i zasnivanju obitelji. Sve to mijenja raniji emotivni odnos odraslog djeteta prema roditeljima. Kada osoba ima dovoljno dobar odnos s partnerom, smatra se normalnim da joj je ova emocionalna vezanost postala važnija od vezanosti za roditelje.
Prednost se pruža suputniku kroz život s kojim će se imati i podizati djeca. Da bi ovaj prijelaz išao glatko, roditelji trebaju prihvatiti ovu promjenu. Usprkos tome što je netko u dugogodišnjoj zadovoljavajućoj emotivnoj vezi, moguće je da bude daleko snažnije vezan za jednog od roditelja. Postoje tatine kćerke, tatini sinovi i mamine kćerke, ali je vjerojatno najupečatljiviji mamin sin. Iako je fizički odrastao, sin nije dobio psihološku dozvolu od svoje majke da emotivno odraste.
Ove majke su veoma posvećene sinu i često u tom odnosu nalaze smisao svog života. Kako odraslom i samostalnom sinu majka nije potrebna, ove majke nesvjesno se plaše kako bi u tom slučaju postale nepotrebne i beskorisne, bez životnog smisla. One svjesno potiču njegovo odrastanje i samostalnost, ali istovremeno nesvjesno upućuju suprotne poruke, etiketirajući sina kao naivnog, povodljivog, nesposobnog i pasivnog – dakle nespremnog za samostalnost.
Često su to jednoroditeljske obitelji u kojima se majka požrtvovno posvećuje djetetu, zanemarujući sebe, tako da ne zna kako bi živjela izvan uloge majke. Nerijetko majke, razočarane u dobivenu pažnju od strane supruga, svu svoju ljubav i pažnju usmjere k sinu.
Kada je sin simbolično „vjenčan“ za svoju majku, ne može se dovoljno kvalitetno emotivno vezati za svoju partnericu koja se zbog toga ne osjeća dovoljno prihvaćenom. Posljedično tome, nerazvijen osjećaj pripadnosti koji je osnova dobre veze može destabilizirati brakove.
Ovim majkama nijedna djevojka nije dovoljno dobra za njihove sinove. Ako djevojka prihvati majčinu dominaciju i preuzme ulogu „nove kćerke”, tada je majka može prihvatiti, ali samo dok se podređuje. Nekada je na prvi pogled jasno tko je mamin sin, a nekada se to otkrije tek nakon ulaska u brak. Kada to otkrije, žena se nada kako će se muž promijeniti i emotivno sazrjeti. Kada shvati kako ipak neće, da ih je u braku uvijek troje, nastaju konflikti i loša osjećanja.
Njemu to samo potvrđuje kako je „mama u pravu” da je pogrešno izabrao, a u slučaju razvoda, zajedno okrivljuju ženu. Sve to čini kako je najbolje da djevojke koje traže ozbiljne veze izbjegavaju mamine sinove. Ukoliko sa zakašnjenjem otkriju da su u braku s jednim, i ako mu žele „otvoriti oči”, moraju biti veoma strpljive i to činiti u veoma malim koracima. Ne treba zaboraviti kako je on od najranijeg djetinjstva podvrgnut hipnotičkoj idealizaciji svoje majke.
Uz dozvolu autora tekst je uredila Marina Tilinger.
