Emocionalna pismenost
Je sposobnost „čitanja“ svojih i tuđih emocionalnih stanja.
Ova sposobnost čitanja nije ista kod svake osobe.
Iako svaki čovjek doživljava emocije, ljudi se razlikuju prema tome koliko su u stanju prepoznati emocije i povezati ih sa određenim događajem. Na jednom kraju su ljudi koji nisu u stanju riječima opisati ono što osjećaju, a na drugoj su oni koji to rade dobro. U odnosu na to kako i koliko netko ima izraženu tu sposobnost možemo govoriti koliko je neka osoba emocionalno pismena.
Oni koji nisu u stanju doživjeti i imenovati različite emocije nazivamo ih emocionalno nepismenim ljudima. Najteži oblik emocionalne nepismenosti je kada ljudi osjete doživljavaju kao emocije u različitim dijelovima tijela i ne prepoznaju ih kao emocije. To što osjećaju povezuju sa nekom organskom bolešću što ih usmjerava da se bave svojim tijelom, a ne situacijom koja je potakla tu emociju. Primjerice, kada netko govori kako je stalno napet i zato koristi razne načine kako bi se opustio – alkohol ili lijekove.
Ove osobe svoja emocionalna stanja doživljavaju u cijelom tijelu kao jaku ili neugodu ili ugodu. Kako emocije pokreću cijelo tijelo ovo stanje može biti put u neku psiho somatsku bolest. Termin aleksitimija opisuje stanje nerazumijevanja i opisivanja emocija.
Kada je netko sposoban imenovati osjećaje, npr: kaže „ja sam ljut“, „ja sam se uplašio“, „ja sam tužan“ je znak početne emocionalne pismenosti. Što neka osoba raspolaže većim fondom riječi kako bi opisala neke osjećaje time ih ona bolje i razlikuje.
Zato je važno da roditelji svojoj djeci, kada doživljavaju emocije, ih i imenuju tako će ona biti sposobnija opisati ih riječima.
Slijedeći stupanj emocionalne pismenosti je kada osoba ima sposobnost povezati svoje emocionalno stanje sa određenim događajem ili mislima. Tada je sposobna preispitati situaciju ili samu emocionalnu reakciju.
Mnogi ljudi vjeruju da je situacija stvorila određene osjećaje, ali istina je da je osoba reagira određenom emocijom temeljem toga kako je razumjela tu situaciju.
Prvi okrivljuju situaciju, što je u praksi češće, ali netočno, a drugi prihvaćaju odgovornost za nastalu reakciju, što je rjeđe, ali točno.
Postoje i dva nivoa suosjećanja. Prvi je kada osoba može razumjeti vlastite osjećaje i povezati ih sa životnim situacijama ili mislima. Tad je sposobna pretpostaviti kako se drugi ljudi osjećaju u sličnim situacijama. To nazivamo empatijom ili sposobnošću uživljavanja u emocionalne reakcije drugih ljudi.
Na prvom nivou osoba pretpostavlja da su svi ljudi kao i ona i da se u određenoj situaciji osjećaju kao ona. Viši nivo empatije je kada osoba pretpostavlja da su ljudi različiti i da se u određenoj situaciji drugačije i osjećaju jer imaju različite vrijednosti.
Najviši nivo emocionalne pismenosti je tzv. emocionalna interaktivnost. To je sposobnost razumijevanja i izražavanja osjećaja kao određenih poruka. Na primjer: kada se netko boji traži zaštitu, kada se netko ljudi traži promjenu ponašanja, kada je netko tužan traži prisutnost, kada se netko veseli želi to podijeliti s drugima i sl. Na tom nivou osoba se lako kreće kroz socijalni svijet, ostvaruje dobre odnose i postiže svoje ciljeve, što je glavna dobit koju donosi emocionalna pismenost.
U tijeku je formiranje skupine. Uključite se u trening emocionalne pismenosti, investirajte u sebe, postanite gospodari svojim emocija i naučite kako da vaše emocije rada za vas, a ne protiv vas.
Uz dozvolu autora članka Zorana Milivojević, tekst uredio i prilagodio Dubravko Šokčević
