Dragi roditelji, ne zaboravite na oči koje vas gledaju i upijaju jer najbolji poklon vašoj djeci je da živite tako da ona, jednom kad odrastu, žele biti kao i vi…
Obitelj je mjesto gdje djeca uče osnovne stvari o međuljudskim odnosima. Promatrajući i doživljavajući odnos naših roditelja, bake i djeda i drugih nama važnih roditeljskih figura upijamo osnovna znanja o tome kakve su žene, kakvi su muškarci i kakav je njihov međusobni odnos. Vjerovali ili ne, upravo ovi sadržaji koje smo upili dok smo bili mali i dok nismo imali dovoljno informacija, a ni sposobnosti da ih razumijemo, bitno utječu na naše kasnije ljubavne odnose.
Ako su sadržaji bili dobri, u odrasloj dobi mogu nam koristiti. Te obrasce možemo najbolje vidjeti u tradicionalnim obiteljima gdje su starije generacije uzori mlađoj.
Odrastanjem stvaramo i svoja mišljenja. Donosimo zaključke o odnosu naših roditelja, ali često zaboravljamo da to nije samo vanjski odnos dvoje ljudi, već da sličan odnos odavno nosimo u sebi.
Tipična greška koju djeca naprave je da ono što vide kod kuće smatraju jedino mogućim pa zaključuju da su svi muškarci kao moj tata ili da su sve žene kao moja mama, a to je stav koji isključuje izbor.
Mnogi u odrasloj dobi ni ne provjeravaju svoj dječji zaključak pa ponove odnos svojih roditelja sa izabranim partnerom jer „život je takav i što ja tu mogu?!”.
Ako nam je to jako odbojno, osoba može izbjegavati partnerski odnos ili na njega pristati uz neka druga odricanja.
Neka djeca donesu sasvim drugačiju odluku gledajući odnos svojih roditelja. Odluče, kada ja odrastem neću nikada biti kao moji mama i tata jer su se oni stalno svađali, a ja to ne želim.
Mnogi roditelji se svađaju i to je normalno, ali dijete ne razumije zašto to rade. Često se boji se da će se razvesti pa donosi odluku da kada ono bude u braku nikada se neće svađati. Mi odrasli znamo da to nije moguće.
Statistička istina je da djeca kasnije u svom životu ili ponavljaju partnerski model svojih roditelja ili bježe u onaj potpuno suprotni model, a često iz jedne greške u onu suprotnu grešku.
Zato je, za brak ili vezu, važno kritički se osvrnuti i sa distancom na odnos svojih roditelja. Najvažnije je znati da to nije jedini mogući odnos, da je on samo jedna od mogućnosti, odnosno jedan model partnerskog odnosa. Kao odrasli ljudi mi možemo izabrati model po kojem želimo živjeti, a roditeljski model treba preispitati i utvrditi što je u njemu dobro, a što loše i preoblikovati ga na način koji nam odgovara.
Zato, ne zaboravite na oči koje vas gledaju i upijaju jer najbolji poklon vašoj djeci je da živite tako da ona, jednom kad odrastu, žele biti kao i vi…
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: portal Politika
