Način na koji roditelji odgajaju svoje dijete iznimno je važan, jer se u ovom procesu oblikuje djetetova osobnost s kojom će ono krenuti u odrasli život. Ono što roditeljima može pomoći, ukoliko žele preispitati način na koji odgajaju djecu, jest da se upoznaju sa tri osnovna odgojna stila i sa njihovim najvjerojatnijim rezultatima u djetetovoj osobnosti i ponašanju. Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća poznata razvojna psihologinja dr. Diana Baumrind uočila je permisivni, autoritarni i autoritativni odgojni stil. U nastavku ćemo detaljnije opisati permisivni ili popustljivi odgojni stil.
Ime ovog stila dolazi od engleske riječi permission, što znači dozvola. Riječ je o roditelju koji s djetetom uspostavlja prijateljski, jednakovrijedan odnos koji djetetu sve dopušta. On nije u stanju djetetu nešto zabraniti ili ga natjerati da učini nešto što ono ne želi. Glavni način na koji roditelj uglavnom neuspješno pokušava utjecati na djetetovo ponašanje jest da mu beskonačno objašnjava vjerujući da će dijete kada ga bude razumjelo promijeniti ponašanje.
To su roditelji koji nude ljubav, ali kada je u pitanju discipliniranje oni postaju „nemoćni roditelji”. Imaju snažan osjećaj krivice kada pokušaju odbiti neku djetetovu želju ili ga natjerati da čini nešto korisno, a što dijete odbija. Vjerujući da bi inzistiranjem na disciplini „traumatizirali” dijete i oštetili njegovu buduću osobnost, oni najčešće popuštaju. To su roditelji koji se boje da bi ih dijete moglo prestati voljeti ukoliko ne budu dobri. U strahu od „traume”, ovi roditelji izbjegavaju primjenjivati kaznu, posebno tjelesnu kaznu.
Rezultat permisivnog odgoja je „sindrom razmaženog djeteta”. Ovako odgajana djeca ne razviju sposobnost upravljanja sobom; nemaju sposobnost regulacije emocija, tako da su impulzivna i nasilna; nemaju radne navike tako da ne ustraju u dugoročnim zadacima; na odbijanje želja reagiraju vrlo buntovno, prkosno, nekada sa mržnjom; nemaju razvijenu empatiju, tako da su sklona asocijalnim ponašanjima…
Izrastaju u egocentrične, patološki narcisoidne ličnosti, hedoniste koji ne žele odrasti i prihvatiti odgovornost za vlastiti život; ovisni su o roditeljima i u tridesetim i četrdesetim godinama; ne uspijevaju stvoriti dublje i stabilne emocionalne veze s partnerima; groze se rađanja… Zapravo su duboko nesretni, jer njihov način života nikako nije u skladu sa vrlo visokim mišljenjem koje imaju o sebi.
Zbog svega navedenog, sve više autora smatra da popustljivi, permisivni odgoj – pružanje ljubavi bez discipliniranja – nikako ne može biti preporučen odgojni stil.
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: Portal Politika
