Energetski vampiri

Nerijetko ljudi nakon ne tako duge komunikacije sa nekom osobom, odjednom osjećaju da su bez energije, neproporcionalno umorni i iscrpljeni. Na osnovu takvih iskustava sa onima koji ispijaju tuđu energiju, nastala je negativna etiketa „energetski vampir“. Postoje li ovakvi „vampiri” i kako izbjeći ulogu žrtve?

Dana etiketa se pripisuje onim ljudima koji nemaju razvijene komunikacijske vještine, traže stalnu pažnju, neprestano govore, pričaju samo o temama i sadržajima iz svoga života. To su ljudi koji su zahtjevni za sugovornika, ali koji ostaju u okvirima pristojnosti. Njihove socijalne vještine su dovoljno razvijene da ne prelaze granicu nekulturnog ili neukusnog, ali ipak nisu dovoljno izgrađene da bi obraćali pažnju i ponašali se u skladu sa suptilnim reakcijama sugovornika.

Osoba koja ima razvijenu empatiju, tijekom komunikacije uočava suptilne reakcije druge osobe i u skladu s tim vodi, preusmjerava ili prekida komunikaciju. Osoba koja je označena kao „energetski vampir” nema razvijenu empatiju tako da ne uočava ove reakcije. Ona stoga nije svjesna da određena tema drugoga ne zanima, da treba promijeniti temu, da je vrijeme da se prekine komunikacija, da se ode kući.

Etiketa „energetski vampir” je vrlo loša jer druge ljude dehumanizira i demonizira. Njome se stvar postavlja na način da dana osoba nije čovjek, već zli vampir, a da je njena žrtva dobra i nevina. U stvarnosti žrtva je također odgovorna, jer je ona ta koja dopušta drugome da joj „pije energiju”.

Tipična žrtva je osoba koja nije naučila postaviti granicu u komunikaciji, bilo da jasno kaže „ne”, bilo da je preusmjeri ili prekine. Komunikacija je kao ples dvije osobe u kojoj svaka od njih ima svoj dio odgovornosti. Tipična žrtva ne zna kako pojačati negativni signal do onog intenziteta koji će „vampir” primijetiti i uvažiti. Mnoge žrtve zapravo trpe tijekom komunikacije, jer znaju da upućuju samo suptilne i vrlo snažne signale, a nedostaje im sposobnost upućivanja signala srednjeg spektra. I zato se boje da bi mogle pretjerati  i same ispasti neuljudne, primitivne ili nekulturne. Posljedica toga je da se odlučuju trpjeti, a upravo je ovo trpljenje, ili podređivanje i samokontrola, ono što ljude iscrpljuje, čini umornim, stvara glavobolju ili potrebu za snom.

Ljudi bez dovoljno empatije ima mnogo i na drugima je da nauče da se od njih zaštite, da povuku granicu u komunikaciji. Zato treba naučiti biti asertivan, znati kako ući u konflikt sa drugima, ali iz pozicije samopoštovanja i poštovanja drugih. Kada osoba nauči reći „ne” i zahtijeva nešto od drugih, tada izlazi iz uloge žrtve. Na energetskom planu to znači da će se mnogo rjeđe osjećati iscrpljeno i bez energije.

Autor: Zoran Milivojević

Izvor: Portal Politika