Možda su ljetne avanture, pa tako i one ljubavne, samo filmska priča koja po prilici neodoljivo podsjeća na komediju, a nekada i tragediju. Možda jesu, ali istina je da ljeto povezujemo s praznicima, godišnjim odmorom, ljetovanjem kojemu se radujemo, a radost je jedna od onih ugodnih emocija koju osjećamo onda kada je nekako izvjesno da će se naša značajna želja uskoro ostvariti. Radujemo se tome što bi se moglo dogoditi baš tijekom ljeta.
Većinom ljetni godišnji odmor doživljavamo kao vrijeme kada razmišljamo samo o osnovnim potrebama i o tome kako što ugodnije i neopterećenije provesti svaki trenutak. Pravi odmor i jest u tome da se čovjek barem 20 dana tijekom godine ponaša na ovaj način, odnosno da se odmakne od svakodnevnice. Ukratko, radujemo se načinu života kada, kako se to kaže, o ničemu ne razmišljamo i ništa ne radimo.
Često si tijekom odmora priuštimo nešto što si tijekom godine ne bi. Kao da si dajemo dozvole za neke aktivnosti koje tijekom godine ne bi radili. Dajemo si dozvole za razne avanture, uključujući i one ljubavne. Hm, možda nas baš ovo ljeto čeka ljubavna avantura. Možda smo već imali slična ugodna iskustva pa se nadamo da će se ponoviti. Možda…
Kada bi ljude pitali što bi voljeli doživjeti ovo ljeto, vjerovali ili ne, puno njih bi odgovorilo-upravo ljubavnu avanturu. Kako to da je ova vrsta avanture toliko poželjna?
Čini se da postoji općenito mišljenje što bi ljubavna avantura trebala biti, ali kada bi pitali ljude oko sebe za njihovo mišljenje, ubrzo bi shvatili da postoje velike razlike u razmišljanjima. Prema mnogima, ljubavna avantura značila bi ludo se zaljubiti i upoznati osobu „svog života“. To je zato što većina holivudskih filmova to tako prikazuje.
Ali, ona ne mora biti to. Nekome ona može biti duhovno iskustvo ili iskustvo s prirodom, iskustvo sa upoznavanjem planete zemlje, nekog naroda i slično. Najčešće će ljudi ljubavnu avanturu povezati sa iskustvom zaljubljivanja u drugu osobu, a to je zbog već spomenutih holivudskih filomova i to onih sa sretnim završetkom jer, jasno je, da završetak nije sretan, ljudi bi sigurno manje gledali filmove.
Znači da ljubavna avantura uopće ne mora tako izgledati. Kako je to najčešća predodžba, u daljnjem tekstu ćemo se kratko osvrnuti na neke činjenice o partnerskoj ljubavi i razlikovanju zaljubljenosti i ljubavi.
Pod pojmom “ljubav” misli se na zbilja svašta, zbog čega i danas ne postoji potpuno jasno određenje tog pojma. Mi ćemo stvari pokušati pojednostaviti.
Partnerska ljubav je pojam koji najbliže označava ljubavni odnos između dva partnera. Naime, postoje različite vrste ljubavi koje su određene objektom, pa tako imamo ljubav prema domovini, sportu, poslu i sl. U našem kontekstu govorit ćemo o partnerskoj ljubavi.
Iako se zaljubljenost i ljubav slično osjećaju, to su dva psihološki vrlo različita mehanizma. U današnje vrijeme vrlo često je prisutno vjerovanje da je zaljubljenost prva faza ljubavi, a da prava ljubav niti ne može započeti bez zaljubljenosti. Kao da je zaljubljenost preduvjet za ljubav. Zaljubljenost je ona prva- uzbudljiva, napeta i aktivna faza, dok je ljubav ona mirnija i dosadnija.
Zaljubljenost je, posebno ako je ona uzvraćena, izvor velikog užitka, ali isto tako i neugode ako to nije. Tu i leži poveznica između ljeta, odmora, užitka i ljubavnih avantura jer je za mnoge, a posebno za žene, upravo ljubavna avantura potencijalni izvor velikog užitka. Ako je ona na neki način izvjesna, jasno je zašto joj se radujemo.
Ako promatramo zaljubljenu osobu možemo primijetiti neka ponašanja koja su sličnija osobama sa ozbiljnijim emocionalnim poteškoćama, nego normalnim osobama. Svi koji ste se nekada jako zaljubili, mislite li možda da ste se drugačije ponašali? Pitajte osobe kojima ste bili okruženi dok ste bili zaljubljeni pa ćete saznati ponešto o sebi što si nikako sami ne biste pripisali.
Radost i napetost još su veći i zbog toga što zaljubljenost ne možemo predvidjeti. Ona se nekim čudom dogodi. Zato bi valjalo ispraviti Luku Nižetića jer nije ljubav nešto što se dogodi pa treba pustiti da te pogodi, nego zaljubljenost. Ideja o srodnoj duši ili drugoj polovici postoji odavno. Hollywood, romani, romantizam tome su doprinijeli, ali o ljubavi, zaljubljenosti, strasti govori se od davnina. Primjerice, Eros- grčki bog ljubavi i strasti, prikazan je kao anđeo sa lukom i strijelom. Eros ispali strelicu, koga pogodi taj se zaljubi. Na nekim slikama Eros čak ima i povez na očima pa ne zna niti u kojem smjeru ispaljuje strelicu. Po ovom mitu je zaljubljenost ta koja te pogodi.
Strijelom probodeno srce ne izgleda pretjerano romantično, ali odlično prikazuje onu tamnu stranu zaljubljenosti pa ćemo se malo osvrnuti na tu ilustraciju ljubavne patnje. Jasno je da bi, kada bi nam bilo koja strijela probila srce, jednostavno umrli, ali simbolika nikako nije slučajna jer poznato je da je mnoge zaljubljenost „odvela“ u stradanje. Ako niste znali, korijen riječi strast i dolazi od riječi stradati. Strast predstavlja zaokupljenost nečim što osoba doživljava kao najvažnije u životu pa se strasna zaljubljenost manifestira kao potpuna preokupiranost osobe drugom osobom. Mnogi su primjeri iz stvarnog života kada su osobe nastradale zbog strasne zaljubljenosti.
Htjeli si vi to priznati ili ne, zaljubljivanje uvijek, ali uvijek završava razočaranjem koje se u pravilu doživljava kao loše. To je pogrešno shvaćanje jer ono ne mora to nužno i biti. Razočaranje je neugodno, ali može biti vrlo korisno. Ono nas upoznaje sa stvarnošću i predstavlja jednu od sudbina zaljubljenosti. Upoznajmo se s njih nekoliko:
Neki ljudi kada se razljube postanu prijatelji što znači da među njima više nema seksualne privlačnosti.
Neki se toliko sukobe da se međusobno zamrze, što je jedna od neugodnih sudbina zaljubljenosti i može rezultirati raznim vrstama stradanja pa čak i ubojstvom.
Neki otkriju dragi kamen, zlata vrijedne osobine, uvide vrijednosti koje joj kod te osobe odgovaraju, pa tako zaljubljenost prijeđe u ljubav.
Neki postanu ravnodušni i raziđu se kao da nikad ništa nije ni bilo osim što ih na taj period podsjeti neka uspomena.
Znači da zaljubljenost ima svoj rok trajanja i traje upravo onoliko koliko smo mi spremni idealizirati određenu osobu.
Sve one koji teže vječnoj zaljubljenosti, nekoliko sljedećih rečenica će možda malo utješiti jer ipak postoji jedna situacija kada je zaista moguće biti vječno zaljubljen- kada je zaljubljena osoba trajno odvojena od osobe u koju je zaljubljena. Tako je mogu neprestano idealizirati i ne saznati kakva je ona u stvarnosti. Koliko je to zaista konstruktivno je diskutabilno, ali ova situacija mnoge je pokrenula na kreativno stvaranje i tako su nastale neke od najljepših ljubavnih priča i balada.
Zaljubljenost prestaje onda kada se upoznamo sa stvarnošću i kada prestanemo nekoga idealizirati, kada uvidimo da ta osoba nije idealna. Ponekad nije ni blizu one prvobitne slike, ali smo je nekako prihvatili. Počele su nam se sviđati i osobine koje nam se do sada nisu sviđale. Intenzitet osjećaja se smanjio, mirniji smo, a i dalje nam je ugodno. Osjećamo kao da smo se zavezali, povezali. To zovemo ljubav.
A kako bismo definirali ljubav? Ljubav je…
Sada ponovo nailazimo na isti problem nepostojanja univerzalne definicije jer kada bi pitali 10 ljudi što je ljubav, vjerojatno bi imali 10 različitih tumačenja. Ljubav svrstavamo u tzv. fenomene drugog reda, odnosno one pojave koje ne možemo vizualizirati kao što to možemo učiniti sa predmetima. Svima nam je jasno što je srce, čemu služi i kako izgleda. Ljubav se često simbolički i slikovito prikazuje sa srcem, ali ni to nije slučajno jer ljubav osjećamo baš na tom mjestu gdje je naše srce pa kažemo da kada osjećamo ljubav, osjećamo neku toplinu oko srca i stavljamo ruku na srce kako bi ta toplina što dulje trajala. Tijekom razgovora sa ljudima shvaćamo da ljudi kada govore o ljubavi zapravo iznose svoja mišljenja, odnosno opisuju svoje predodžbe o ljubavi.
Temeljem toga možemo zaključiti da ljudi o ljubavi imaju različite predodžbe. Neke mogu biti slične, a neke dijametralno različite, što ovisi o mnogim elementima kao što su npr. kultura, obrazovanje, vjera i sl. Stoga je malo vjerojatno da ćemo s nekim tko je iz posve različite kulture imati sličnu predodžbu o ljubavi. Jedna od važnih postavki stabilne partnerske veze su slične predodžbe o ljubavi, odnosno kada se dvoje ljudi slažu oko važnih životnih pitanja. Mi smo u filmovima najčešće vidjeli samo onaj dio koji pokazuje sretan završetak neke dramatične priče. Od malih nogu su nas odrasli učili samo o jednom dijelu ljubavne veze i to do onog dijela gdje su glavni glumci, nakon nekih nemilih događaja, konačno završili zajedno i navodno živjeli sretno do kraja života. Navodno. U filmovima smo često viđali različite varijante ljubavnih odnosa i primjere kada dvoje ljudi iz potpuno različitih kultura ostvare ljubavni odnos. Posebnu napetost tom scenariju daju i situacije kada se dvoje mladih suprotstavljaju tradicionalnim vrijednostima i opiru roditeljskim zahtjevima te na kraju ipak pobjedi- ljubav. Film završi romantičnom scenom dvoje ljudi koji izgledaju kao jedno, čvrsto zagrljeni, pogledom fokusirani jedno na drugo uz pratnju ugodnih zvukova prirode ili neke dirljive glazbe od koje nam se zavrte suze u očima. Tada je osjećaj blaženstva zajamčen, a zbog čega nam se zaista isplati otići u kino.
No dobro, a sada se vratimo u stvarnost. U filmu je prikazan samo dio te životne priče. Otkad se pojavio, film je značajno utjecao na promjene u predodžbama o ljubavi kod suvremenih ljudi jer mnogi razočarani partneri ističu kako su se na svoje oči uvjerili da ljubavni odnos može izgledati drugačije i da on izgleda baš onako kako su ga zamišljali.
I kroz bajke, odrasli su nas učili samo o jednom djelu ljubavne veze. Poznato je kako završavaju mnoge bajke. Glavne uloge, jedan zaljubljeni par, nakon nekih nevjerojatnih događaja, završi zajedno i živi sretno do kraja života.
Kao djecu nije nas ni zanimalo kako su oni stvarno dalje živjeli, poanta priče je sretan kraj. Ipak, mnogim osobama, a posebno djevojkama, takav tijek događaja urezao se duboko u pamćenje pa danas kao odrasli ljudi oprezno biraju koga će izabrati za partnera jer jedan od važnih uvjeta za zadovoljiti je upravo taj da s njim žive sretno do kraja života. Neki su zbog toga ostali sami.
S druge strane, zamislite si kako bi to bilo kada bi većina ljubavnih filmova imala nesretan kraj? Kako bi se osjećali nakon filma? Tko bi onda uopće išao u kino?
U realnom životu postoje primjeri uspješne i stabilne veze između dvoje ljudi iz različitih kultura, ali mi ne znamo što su sve oni prošli da bi je ostvarili. Mnogi, kada bi i znali, na takvu vezu se ne bi odvažili. Zato ćemo pojasniti i razliku između ljubavi i ljubavne veze. Zanimljivo je da mnogi ne znaju da ova razlika postoji zbog čega miješaju ova dva pojma.
Naime, ljubav i ljubavna veza nisu isto.
Slažete li se da se dvoje ljudi može voljeti, a imati lošu vezu? Uzrok lošoj vezi mogu biti spomenute kulturne razlike. Isto vrijedi i obrnuto. Slažete li se da dvoje ljudi mogu imati dobar odnos, a da se kao partneri ne vole? Mnogi parovi, zbog djece, obitelji, kredita, upravo tako funkcioniraju. Ovime smo željeli pokazati da je za stabilnu vezu važno poznavati ove razlike jer mnogi misle, ako im je veza loša, da tu nema ni ljubavi. Često se i rastanu te naprave nepotrebnu štetu.
Ako želite provjeriti ima li u vašem odnosu ljubavi, savjetujemo vam da se privremeno odvojite. Ako osjetite nedostajanje onda je to znak da u vašem odnosu ima ljubavi. Ravnodušnost je znak da tu ljubavi više nema.
Ljubav ima jednu važnu funciju, a koja nije ni ugodna ni neugodna- emocionalno povezivanje. Zato ljubav ne može biti teška, ali veza može. Ne može biti bolna, ali zato tuga može. Ljubav ne može zaustaviti ratove. To mogu samo ljudi.
Jedna od ključnih riječi za definiranje ljubavi je odnos i to onaj koji je utemeljen na osjećajima i ponašanju. Za ljubav treba vrijeme kako bi ona ostvarila svoju funkciju, a to je emocionalno povezivanje.
Koliko god se mi pustili, ljubav nas ne može pogoditi. Zaljubljenost to već može, a ona nas pogodi onda kada se pojavi osoba uz koju se osjećamo kao da je oduvijek poznajemo, koja izgleda baš onako kako smo je zamišljali i ima geste baš onakve kakve nam odgovaraju. Drugim riječima, to znači da se pojavila osoba koja jako sliči našoj predodžbi o ljubavi. To još ne znači da smo se zaljubili, ali nakon jednog ili više susreta mi počinjemo razmišljati o toj osobi i zamišljati razne scenarije kako provesti vrijeme s njom. Počinjemo osjećati sve jaču želju i što je želja intenzivnija, to su i leptirići u stomaku. Tada osjećamo da smo se zaljubili. Za razliku od ljubavi, zaljubljenost više osjećamo u stomaku. Ni to nije slučajno jer se tada naše tijelo nalazi u nekoj vrsti stalne napetosti i uzbuđenja zbog čega mu treba više energije.
Ako nakon odmora uslijedi i rastanak, onda se nalazimo upravo u situaciji o kojoj govorimo jer nam rastanak omogućava održavanje idealizacije, a neugoda zbog njega potvrđuje uvjerenje o pravoj ljubavi, srodnoj duši, drugoj polovici ili idealnom partneru. Kada su osobe zaljubljene, rastanak nije ugodan, ali radovanje novom susretu jest. Problem nastaje kada zaljubljeni svoj život podrede ljubavnom odnosu zbog kojeg zanemare mnoga važna životna pitanja, prijatelje, posao, hobi, obitelj…
Zato kažemo da zaljubljenost može odvesti u stradanje.
S druge strane, mnoge je zaljubljenost održala, mnogima je olakšala odnos na daljinu i nije slučajno da sama riječ zaljubljenost počinje s prefiksom „za“ jer on označava fiksaciju kao npr. zakopati, zavezati i sl.
Mnogi mladi ljudi, a posebno oni nestrpljivi, oni koji ne znaju kontrolirati svoje želje i oni koji se ne znaju nositi sa frustracijom koja je uzrokovana razdvojenošću, u ovoj fazi, vruće glave, donose važne životne odluke. Neki se vjenčaju, daju otkaz, odsele u drugi kraj, napuste svoj dosadašnji način života samo da bi bili blizu partnera, kupe stan, dignu kredit, rode djecu,…, donesu važne životne odluke, a da prije toga nisu saznali kakva je ta osoba u stvarnosti. Dok god na život gledaju kroz ružičaste naočale, postoji opasnost od nepromišljenih odluka. Zaljubljena osoba često sve signale upozorenja na nestabilnost veze ne vidi. Ponekad ih jasno vidi, ali ih redefinira i nada se da će nekim čudom sve ipak dobro završiti. Baš kao u bajci. Ne podsjeća li vas to na ono: živjeli su sretno do kraja života? Iz ovoga proizlaze mnoga uvjerenja koja zamagljuju upozorenja. Jedno od tih je da je važno živjeti ovdje i sada bez obzira što će biti sutra.
Nije nam želja ovim tekstom sprečavati Vas da se zaljubljujete, niti umanjti ljepotu zaljubljenosti, nego upozoriti na opasnosti koje se kriju iza nje. Slažemo se da je važno živjeti ovdje i sada, ali važno je misliti i o budućnosti.
Naša poanta je biti zdrav od ljubavi, a ne od nje nastradati.
Dakle, od ljubavi se ne može biti zdrav, a niti bolestan, niti ljubav ima tu moć da od nje čovjek ozdravi ili se razboli. Čovjek se razboli zbog narušenog zdravstvenog stanja, a koje može biti uzrokovano, primjerice, dugoročnim tugovanjem. Tugovanje povezujemo sa gubitkom nečega što je nama važno. Primjerice, ako zaljubljenu osobu partner ostavi, ova tuga može biti jako neugodna, iako je upitno koliko je ona realna.
Možda će vam ovaj naš racionalniji pristup prema ljubavi i zaljubljenosti izgledati pomalo hladan, ali to je baš zato što je naša želja da budemo zdravi od ljubavi i da na važna životna pitanja odgovaramo „hladne glave“ te da iz ljubavnih avantura izađemo bez neugodnih posljedica.
U konačnici, zaljubljivanje je dobro iz još jednog razloga- jer jedino tako možemo shvatiti razliku između ljubavi i zaljubljenosti.
Jeste li znali da psihički odrasla osoba gubi sposobnost zaljubljivanja?
Ukoliko niste, to ćete saznati kroz različita iskustva povezivanja sa drugima, odrastanjem, učenjem i radom na sebi. To, kao i mnoge druge važne informacije, možete saznati na našoj edukaciji Dekodiranje ljubavi.
Autor: Dubravko Šokčević, akreditirani trener dekodiranja ljubavi
